Opis
Ervin Šinko (Apatin, 5. listopada 1898. – Zagreb, 26. ožujka 1967.), bio je hrvatski i mađarski književnik, židovskog podrijetla. Pisao je pjesme na mađarskom, romane i novele na hrvatskom i mađarskom te književne studije, eseje i dnevnik na hrvatskom.
Ervin Šinko, pravim imenom Franjo Spitzer, pohađao je školu u Subotici. Kao gimnazijalac mobiliziran je 1917. godine u Subotici a godine 1918. sudjelovao je u uspostavljanju mađarske sovjetske republike. U središtu njegova književnog zanimanja upravo su teme i pitanja mađarske revolucije. Surađivao je u mnogim mađarskih časopisima u Budimpešti, Beču, Požunu, Kološvaru i Novome Sadu, kao što su: A Tett, Ma, Internationale, Tüz, Korunk, Nyugat i drugi. Potom je emigrirao u Beč gdje godine 1924. izdaje časopis Testvér, te živio u Zürichu, Moskvi (1935.-37.) i Parizu (1937.-39.) gdje njegovi članci izlaze u L'Europe, Monde i Ce Soir. Godine 1939. dolazi u Jugoslaviju i do početka Drugoga svjetskog rata živio je u Zagrebu i Drvaru. Zatim je otišao u Dalmaciju gdje tijekom talijanske okupacije biva uhićen i interniran. U Zagrebu se nastanio 1945. godine nakon sudjelovanja u NOB-i u koju se uključio 1943. godine, odmah nakon kapitulacije Italije i oslobađenja iz internacije. Bio je članom Društva književnika Hrvatske a od 1951. godine i dopisni član JAZU. Godine 1959. bio je prvim šefom i prvim profesorom na novoosnovanoj Katedri za mađarski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Novome Sadu te se s pravom smatra i osnivačem te Katedre.
