Opis
Camino de Santiago: 800 km hodočašća sv, Jakovu
Iz predgovora:
Popeo sam se na Mont Blanc, bio osam puta na Triglavu, penjao se na najveće vrhove Arizone, Havaja, penjao se po teškim “feratama” Dolomita, prehodio Velebit, Kamešnicu, Pejšin, tridesetsedam kilometara dug mosorski maraton, Biokovo u svim godišnjim dobima. Uživao u poljanama narcisa na velebitskim prostranstvima, doživio snježne vijavice po grebenima Kamešnice i Biokova, bio zadivljen Kamniškim Alpama, impresioniran Adamelom, upijao jesenske boje na zubatom suncu Julijskih Alpa. Bio uzbuđen i zahvalan Bogu što mi je darovao sve te nezaboravne trenutke.
Međutim, sve to blijedi prema doživljaju Camina. On je nešto nadnaravno. Duh Sveti lebdi nad njim. Camino me je prihvatio, ganuo me puno puta do suza, napunio me srećom i zahvalnošću. “Opio me” blaženstvom. Ne prođe dan, a da nisam s njime. Postao je dio mene, moja svakidašnja molitva. Sve teške stvari su zaboravljene, a lijepe izviru iz uspomena i pune mi dušu toplinom. Camino nisam doživljavao tako intenzivno kada sam bio na njemu. Čeznuo sam da ga čim prije prijeđem. Molio Boga da mi da zdravlje i da svoju nakanu ostvarim. Bojao sam se neuspjeha, ne nekog športskog već neispunjenja i dovršenja blagoslovljene žrtve. Nisam bio opčinjen kilometrima, duljinom puta, teškoćama, vrućinom, hladnoćom, kišom, blatom, žuljevima, bolovima. Jedina opčinjenost bila je potvrditi nakanu, donijeti u Santiago zahvalu, doći na Brdo Radosti i vidjeti katedralu.
Camino je neprocjenjivo i jedinstveno iskustvo. Ispit tijela i duše. Hrana vjere. Dar Božji i melem za dušu.
