Opis
U knjizi «Kontroverze iz suvremene hrvatske povijesti» autor problematizira nekoliko važnih pitanja iz poslijeratne hrvatske povijesti: odnos komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi i nadbiskupu Alojziju Stepincu, pokušajima uspostave partijskog monopola u Hrvatskoj, te studentskim demonstracijama u Zagrebu 1968. godine. Osim autorskog teksta, knjiga donosi i brojne, dosad često nepoznate dokumente.
Iz predgovora: "…Osobe i događaji iz povijesti Hrvatske, posebno nakon Drugoga svjetskog rata, privlače pažnju i znatiželju ne samo čitatelja nego i stručnjaka, povjesničara, politologa, pravnika i mnogih drugih, što ne iznenađuje. Naime, događaji nakon 1945. još uvijek nisu suviše poznati javnosti. Svaki od organizatora ili sudionika tih događaja možda je već onda imao, a vjerojatno ima i danas, različita stajališta: od afirmativnih do negativističkih, od opravdanja stanovitih postupaka do njihove potpune negacije. Onodobna polarizacija nastavila se do današnjih dana. Komunisti i partizani bili su inicijatori i kreatori svih događaja – od završetka rata do pada komunističkog sustava – u kojima je stradalo mnogo nedužnih ljudi. Njihovi postupci bili su izvan civilizacijske i demokratske razine, i s ondašnjega i s današnjega stajališta.Ti su događaji već onda, a posebno u kasnijem razdoblju, postali opterećenje za novu komunističku vlast koja ih je zabranama i represivnim mjerama pokušala sakriti, zabraniti njihovo predstavljanje javnosti, pretvarajući ih u zabranjene (tabu) događaje, slučajeve ili teme. Što je više država i komunistička vlast branila njihovo iznošenje u javnost, tim je veće bilo zanimanje za istraživanja i iznošenje istine i spoznaja koje su ipak potajno dobivene, najviše iz emigrantskih redova, ali i iz izvješća saveznika. U javnosti se zbog toga javljao sve veći animozitet. Naime, javnost je počela, iako sa strahom i nevjericom, sumnjati da opravdanja za neke postupke vlasti ili kritike na račun oporbe ili emigracije kao i izvješća nisu bila istinita. Mnogi pripadnici poslijeratnih naraštaja bili su izloženi službenim stajalištima Partije o komunistima, partizanima, Josipu Brozu Titu, emigraciji, ustašama, Crkvi, suđenju nadbiskupu Stepincu itd., iako nije sve bilo istinito…."
Bio je to pogled iz komunističkog kuta gledanja. Drugi je bio zabranjen.