Opis
Bilo mu je odviše neugodno i pomisliti na sramotu što bi je doživio kad bi ga uhvatili kao voajera. Voajeri obično promatraju žene kako se svlače. Robert je čuo i za neke druge njihove odvratne navike. Ono što je on osjećao, što ga je mučilo, bilo je poput grozne žeđi koju mora utažiti. Morao ju je vidjeti, morao ju je promatrati. Priznavši to, priznao je i kako pristaje staviti na kocku i mogućnost da ga jedne noći otkriju. Izgubio bi posao. Njegova ljubazna gazdarica, gospođa Rhoads, vlasnica Camelotovih stanova, užasnula bi se i zatražila da se smjesta odseli. Pa onda momci u uredu – dobro, osim Jacka Nielsona – Robert ih je lako mogao zamisliti kako pričaju jedni drugima: »Nisam li ti uvijek govorio kako s tim momkom nešto nije u redu?… Nikada s nama ne igra poker, zar nije tako?« Morao je pristati na tu opasnost. Makar nikada nitko ne shvatio kako promatranje djevojke koja smireno obavlja svakodnevne kućne poslove smiruje i njega, govori mu kako nekim ljudima život može imati smisao i biti radostan, te ga navodi da gotovo povjeruje kako bi i on mogao ponovno pronaći taj smisao i tu radost. Djevojka mu dakle pomaže.
