Opis
Kad je čovjeku dvadeset godina, stanovati s dva vršnjaka može biti sasvim ok, ali kad ima četrdeset i jednu, to više nije šala. Povremeno te usred noći probudi početak mamurluka i žeđ, pa ustaneš i kreneš se napiti klorirane vode iz slavine. Znaš da je sasvim suvišan svaki pokušaj da u hladnjaku pronađeš svoje pivo ili mineralnu. Lijen si u tami tražiti papuče pa pod bosim stopalima, kao ostvarenje svojih crnih slutnji, osjećaš stvrdnute mrvice kruha, čips s paprikom, Skippyjeve odrezane nokte, zgnječene masline iz otopine s češnjakom i bogzna što još. U sljedećem trenutku poklizneš se na razbacanim prospektima Eurotela.
Skippy triput godišnje kupuje novi mobilni telefon. Svaki mjesec mijenja izabranu tarifu i neprestano broji besplatne minute, iako zapravo nema koga zvati. Baš kao i ja – obojica imamo besplatnih minuta na bacanje. Iz Jedinice i Trojke čuje se hrkanje oba cimera. S plutenog panoa na zidu u predsoblju strši iz mraka bijeli papir s posljednjim uzaludnim pokušajem mjesečnog rasporeda pospremanja. Tiho otvoriš vrata kupaonice, napipaš gumenu vaginu koju je Skip-py jednog kišnog vikenda prije dvije godine instalirao na zid umjesto prekidača, zažmiriš i upališ svjetlo. ….
