Opis
Božićne pjesme
Ranih šezdesetih godina Josif Brodski se zarekao da će svakog Božića – 25. prosinca, a ne julijanskog 7. siječnja – pisati po jednu božićnu pjesmu. “Tradicija slavljenja Božića daleko je razgranatija i razrađenija u Rimskoj crkvi, negoli u pravoslavnoj. Tako da za mene nema pitanja – je li to “njihovo” ili “nije njihovo”. Ondje gdje je sve počelo, od toga sve i počinje, govorio je Brodski. Tako je nastao jedinstven ciklus u povijesti književnosti. Više od metafizičkih i religijskih poticaja, u njegovim Božićnim pjesmama se opjevava obiteljska toplina i utočište. Novorođeno dijete je točka koja prikuplja obiteljske silnice, jednako kao i zrake nebeske zvijezde, koja je također samo točka na drugom kraju. Jedna je zvijezda s neba pala, rodilo se dijete, i počela je nova era čovječanstva. Bijeg u Egipat …i gonič je stigao neznano otkuda. U pustinji, koju je nebo izabralo za čuda, po načelu sličnosti, za slučajan konak, oni su palili vatru. U zametenoj snijegom špilji, ne predosjećajući svoje role, dječak je spavao ispod zlatne oreole kose, koja stječe običaj brzi svijetljenja – ne samo u državi crnih, danas, ali i doista zvijezde poput, dok god zemlja postoji: posvud. 25. prosinca 1988.
