Opis
Đuro Sudeta (1903 – 1927)
Rođen je 1903. u Staroj Ploščici kod Bjelovara. Nakon pučke škole odlazi u Zagreb na preparandiju, ali već prvih godina školovanja obolijeva od škrofula (tuberkuloze?), a kao maturantu, bolest mu se već drastično pogoršava. Nakon mature 1922, posao dobiva 1923. u Virju. Radi kao učitelj, pokreće Naš list i uređuje svoju prvu zbirku pjesama Osamljenim stazama (1924). Tamo nastaje i njegovo najpoznatije djelo, pripovijetka Mor, prepuna imaginacije i poetske ljepote.
1925. zdravstveno mu se stanje pogoršalo pa odlazi na oporavak u slovensko lječilište Toploščicu. Teško bolestan upoznaje studenticu agronomije Katarinu Kristić kojoj posvećuje antologijsku pjesmu Ruke. Poslije neuspjelog oporavka slijedi još jedna operacija, a uskoro potom, 30. travnja 1927. Sudeta umire u koprivničkoj bolnici sa tek navršene 24 godine.
Prvu pjesmu pod naslovom Suton objavio je 1919. u Luči, a sa svojim mračnim motivima sutona, bolesti, jeseni, samoće, tišine i odlaska, on je pjesnik pasivnosti, neprotivljenja i neotpornosti. Intimnost sa smrću veoma je očita u čitavom njegovom opusu, ali unatoč njenoj prisutnosti kao dominantnog motiva (gotovo da nema pjesme u kojoj smrt nije prisutna), Sudeta ostaje i pjesnik dobrote, čednosti, sačuvanog djetinjstva, jednostavnih i malih stvari. On je dijete sela, blizak prirodi i pun čuđenja.
Prozni su mu sastavci fragmentarni, a Mor je njegovo jedino značajno prozno djelo, poetska proza koja se ničemu ne podvrgava, ne uklapa se u definirane okvire i prednacrte.
