Opis
Janko Matko (20. 5. 1898 – 3. 8. 1979) pripovjedač, najznačajniji predstavnik tzv. pučke književnosti. Rođen je u Brleniću kraj Krašića. Polazio je franjevačku gimnaziju u Vukovaru. Zbog slomljene noge i neprilika I. svjetskog rata prekinuo je školovanje, izučio urarski, optičarski i draguljarski obrt u Vukovaru, potom živio u Rijeci, a od 1923. u Zagrebu. Tu počinje obnašati različite dužnosti u kulturnom društvu “Hrvatski radiša” te vodi vlastitu urarsku radionicu. Godine 1932. postao je predsjednik pjevačkog društva “Zvonimir”. Prvu pripovjest Doći ću kući, majko, za Božić objavio je još 1917. u vukovarskim “Sriemskim novinama”, a 1938. prvi (Žrtva) od dvadesetak romana (tri su izašla posmrtno) kojima je tematikom iz nacionalne povijesti, domoljubljem i duhovnom religioznošću privukao naraštaje hrvatskih čitatelja. Sam je napisao dramatizacije svojih romana Moć zemlje, Tajna i Pokajnik, a Fotezova dramatizacija Žrtve izvođena je na više pozornica.
U romanu Pokajnik Matko iznosi potresnu priču o jednom hrvatskom iseljeniku koji, očaran blještavilom Amerike, zaboravlja rodnu grudu.
