Opis
Pjesme
Trebalo je proći mnogo godina pa da se rukopisna ostavština Marije Čudine(1937 – 1986) i objavi. Prije ovih, prvih sabranih pjesama, objavljene su i dvije knjige proza. Kratki roman Nevolje napisan još davne 1975. i rukopis Leonid Šejka, na kojem je autorica radila sve do svoje smrti. S ovim sabranim pjesmama književno djelo Marije Čudine i konačno je zaokružilo te dostupno za potrebna nova kritička čitanja, ali i za razumijevanje njezinih mnogih drugih lirskih proza. Marija Čudina po mnogo čemu bila je posebna i jedinstvena, baš kao što su to i sve njezine knjige. Tonči Petrasov Marović u samo je nekoliko rečenica izvrsno oslikao i autoricu i njezino cjelokupno stvaralaštvo: »Osamljenije osobe, teškoga života, tragičnije sudbine od njezine, malo sam u svom životu sreo. Ali, i to – treba u ovoj prilici naglasiti – da je Marija bila hrabar, tvrd i svojeglav čovjek. Živjela je bez zavaravanja. Tako je i pisala: ne zavaravajući ni sebe ni druge. Ne razvodnjavajući zdvojnost na koju ju je život osudio». Pjesme su joj prevedene na engleski, nizozemski, mađarski, poljski i rumunjski jezik, a zastupljena je u gotovo svim antologijama suvremenoga hrvatskog pjesništva.
Knjiga je nova!
