Opis

Slavko Mihalić

(Karlovac, 16. ožujka 1928. – Zagreb, 5. veljače 2007.), hrvatski pjesnik.

Rođen na Mažuranićevoj obali 13, u obitelji Stjepana i Zlate Mihalić. Otac je bio književnik, a majka glumica. Završio je pučku školu i gimnaziju u Karlovcu (1947.). Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost.

Piše od četrnaeste godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik “Tribina” (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću “Lykos”. Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista “Književna tribina”. Kada je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika i radi u kulturnom tjedniku “Telegram”. Više ga puta biraju za tajnika Društva, pokreće “The Bridge”, reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike i osniva međunarodne “Zagrebačke književne razgovore”.

U teškim sedamdesetim uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog za što prima “Župančičevu listinu”. Bio je i tajnik biblioteke “Pet stoljeća hrvatske književnosti”. Od 1984. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Forum, a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Zbirke pjesama objavljivane su mu diljem svijeta na 25 jezika. Od pokretanja Hrvatske književne nagrade “Zdravko Pucak” predsjednik je Prosudbenog povjerenstva. Djelo Karlovački diptih izdala je 1995. Matica Hrvatska Karlovac.