Opis
Šegedin je, kao i njegovi likovi, biće samosti u vremenu ničeovske smrti Boga, i kao takav duboko nesretna svijest, koja je jedini smisao i spas od užasa života vidjela u književnom stvaranju, i u priči koja je uspjela oblikovati egzistenciju
Što nama današnjima, i čime, to govori književno djelo Petra Šegedina. Na to odgovor daje model književne strukture, estetičko-kritička njegova koncepcija, kao i istupi Šegedinovi kao javnog intelektualca. U sve tri navedene sfere dubinska je i temeljna ideja ista – ljudski život, subjektivitet, kao slobodna, neotuđiva i individualna vrijednost. Doduše, u prvoj će fazi, pod utjecajem različitih gnostičko-teozofskih mišljenja, spoznaja da čovjek živi od (drugoga) živog, što će problematizirati neki romaneskni likovi, dovesti Šegedina do podosta pesimistične vizije života, a njegove likove do samoubojstva. Međutim, povijesno-društvena činjenica, kao upozoravajući aktualitet – nacionalno, jezično, kulturno – skrenut će takva razmišljanja onim smjerom koji nude njegovi istupi kao javna intelektualca. Tako će iz sfere teorijskog uma Šegedin braniti vlastitu književnu (romanesknu) praksu, a njegova će književna djelatnost početi gotovo istodobno i proznim radovima i teorijsko-kritičkim istupima.
