Opis
"…Pa su njih trojica, Simonovih vršnjaka, koje je znao više-manje od rođenja, otrčali. – Otpilili su te – primijeti Džeba zureći u slamnati krov prema kojemu je restoran dobio ime. – Znam – klimne Simon. Pri tome nije bio povrijeđen. Samo mu je bilo nekako krivo što su to učinili pred svjedokom, Džebom. I što su izveli taj cirkus s trčanjem. Nepotrebno. On se njima nikada nije nametao. A nisu ga ni oni potpuno prihvaćali. Zna on da je drugačiji. Doduše, ne zna točno zašto je drugačiji. Možda zbog oca. Za koga se ne zna tko je, iako se u Stubičkim Toplicama uglavnom sve zna. Nekako prevladava mišljenje da mu je otac crnac, ali i najbolji poznavatelji lokalnih prilika ostaju pri tome da je to tek pretpostavka. Inače, Simon se s tom pretpostavkom ne slaže. Dok se tijekom pranja zubi gleda u zrcalo, sam sebi ne djeluje kao mulat. Nije pitao majku Miru. A ona mu se sama nije ispovjedila. Takvo što nije u njezinoj prirodi. Ne zato što bi se nečega stidjela, nego zato što stalno ide naprijed. Prošlost je slabo zanima. Nekako mu se ne čini da bi ga rasa ili nacionalnost trebali nešto posebno određivati, ali dok u rijetkim trenucima razmišlja o toj temi, čini mu se da bi njegov biološki otac mogao biti Rom…."
