Opis
“Promislite samo kako je čovjek veliko i plemenito stvoren i u kojoj veličajnosti moramo pojmiti njegovu strukturu! Nema te glave koja bi bila kadra izmisliti građu njegova tijela i mjeru njegovih vrlina; valja ga shvatiti jedino kao preslik makrokozmosa, «Velike kreature».
Tek tada postaje bjelodano što se u njemu nalazi. Jer kako izvana, tako i iznutra; ono što ne postoji vani, ne postoji ni u čovjeku. Vanjsko i unutarnje jedna su stvar, jedna konstelacija,
jedna influencija, jedna konkordancija, jedno trajanje… jedan plod. To je «limbus» ili pramaterija koja je urođena svim stvorenjima, kao što je i čovjek urođen u roditeljski «limbus».
Adamov «limbus» bijahu Nebo i Zemlja, voda i zrak; i tako čovjek ostaje isti po «limbusu», posjedujući i u sebi samome Nebo i Zemlju, vodu i zrak; Štoviše, on i nije ništa drugo.”
