Opis
Hegel je četiri puta držao "Predavanja o filozofiji religije": 1821, 1824, 1827, i 1831. To je svaki put bilo u drukčijem obliku i s promijenjenom raščlambom. Od Hegelovih vlastitih bilježaka postoji samo skica za prvi kolegij 1821. koja mu je služila i kao predložak 1824. U predavanjima 1827. služio se rukopisnim bilješkama jednog od slušača iz 1824. U predavanjima 1831. oslanjao se pak na bilješke slušača trećeg kolegija, a taj je četvrti kolegij zapisao njegov sin Karl Hegel.
Ti i neki drugi rukopisi bili su na raspolaganju Philippu Mar-heinekeu kada je odmah nakon Hegelove smrti u studenom 1831. započeo s pripremanjem ovog djela za objavljivanje. "Predavanja o filozofiji religije" objavljena su već pola godine poslije Hegelove smrti 1832. kao svesci XI i XII Hegelovih "Werke". Drugo je, znatno promijenjeno i prošireno izdanje iz 1840. uglavnom bilo djelo Bruna Bauera, koji je uključio mnogo novog materijala, prvenstveno drugih Hegelovih slušača.
Budući daje Bauerovo izdanje pretrpjelo dosta kritike, Lasson se 1925. u svojem izdanju odlučio za drukčiji pristup i oslonio se prvenstveno na Hegelov originalni rukopis za kolegij 1821. Taj je tekst Lasson upotrijebio kao osnovu kojoj je zatim dodavao materijale iz zapisa prvih triju kolegija te vlastite dopune; osim toga se poslužio i Bauerovim izdanjem, jer nije imao na raspolaganju tekst kolegija iz 1831.
"Predavanja o dokazima o opstojnosti boga" Hegel je držao 1829. kao dopunu svojim predavanjima iz logike. Rukopis, koji je nađen u ostavštini, bio je gotovo potpuno razrađen; po Marheinekeu, Hegel gaje namjeravao prirediti za tisak tijekom zime 1831/32. U tome ga je spriječila smrt, a Marheineke je taj rukopis uredio kao dodatak "Predavanjima o filozofiji religije" i dodao mu jednu nedatiranu bilješku te tri datirana izvođenja teleološkog odnosno ontološkog dokaza iz kolegija o filozofiji religije 1827. i 1831.
Taj Hegelov rukopis nije sačuvan i Lasson se u svojem izdanju iz 1930. oslanjao na tiskano izdanje iz "Werke".Tekst Suhrkampovog izdanja na osnovi kojega je napravljen ovaj prijevod slijedi tekst svezaka XI i XII Hegelovih "Werke", pri čemu su korištena i Lassonova izdanja.
