Opis
U misli dvadesetog stoljeća pitanje o jeziku nije više isključivo povlastica onoga što je u devetnaestom stoljeću nazivano znanošću o jeziku ili jednostavnije – jezikoslovljem, kao što više nije ni predmetom filozofijskog promišljanja na razini različitih misaonih paradigmi koje bi se dale svesti pod skupno ime – filozofija jezika, nego je i pitanje o jeziku shvaćeno i doživljeno kao posljednji temelj, kao jedina šansa bitnog mišljenja i iskustva o svijetu uopće. Ta dva samostalna puta prema pitanju o jeziku knjiga Johannesa Lohmanna “Filozofija i jezikoslovlje”, ostajući na tragu pitanja o jeziku kao pitanja o čovjeku i njegovu svijetu, bilježi kao dva komplementarna pravca u projektu istraživanja i mišljenja o jeziku kao svome predmetu te o jeziku kao kući bitka samoga. Na ta dva pravca Lohmann gradi svoj odnos prema jeziku, prepoznatljiv kao kritička svijest o jeziku u povijesnom vremenu.
