Opis
Miroslav Kraljević isprva je radio u duhu impresionizma (Tetka Lujka u hodniku, 1907–08). Potom je zamjetljiv realistički pristup i tonsko građenje volumena (Autoportret s prijateljem Olszewskim i Mrtva priroda, 1909). U daljnjem stvaranju vrlo slobodan, širok i pastozan potez kista udaljuje ga od tonskoga stupnjevanja, a približava tonskomu kontrastiranju (Na paši, 1909; Bik, 1910; Konji u staji, 1910). Tijekom kratkoga likovnog djelovanja Kraljević se kretao unutar tih dvaju polova slikarskoga predočivanja, bez obzira na to je li bio bliži realističkim ili ekspresionističkim oblicima. Tragajući za vlastitim likovnim izrazom, podlijegao je različitim formalnim utjecajima, a snagom iznimne darovitosti davao im je osobni pečat. Autoportret s psom (1910) sadrži dijelom Manetove poduke i utjecaje impresionizma općenito. Ali se oslanja i na neposredne domaće prethodnike (Bukovčevi portreti), no ponajprije pokazuje njegov senzibilitet i rafinirano tretiranje motiva.