Opis
Kada se u jednu znanost uvuče sumnja epistemološkim pitanjem može li u znanostima postojati jedna istina ili svaka paradigma ima svoje istine, onda je to očiti znak da je ta znanost već duboko u disciplinarnoj tranziciji. To pitanje nije mimoišlo ni povijest umjetnosti. Kada takva sumnja dođe u doticaj s nekom od spornih točaka u dominantnoj paradigmi odgovarajuće znanstvene prakse, recimo kao što je kriza interpretacije kada su u pitanju fenomeni suvremene umjetnosti, onda ju se više ne može zanemariti. Proces raspadanja jedinstvenog poimanja znanja (o umjetnosti) koji je pretpostavljao stajalište objektivne istine i njenog "apsolutnog subjekta", označio je ulazak u razdoblje višestrukih preokreta i prijelaza prema mnoštvu jednakovrijednih postupaka, odnosno pluralizmu jezika, modela i umjetničkih praksi. Knjiga Šonje Briski Uzelac vrlo široko postavlja tematske okvire rasprave o teoriji i praksi suvremene umjetnosti, pokazujući kako je i povijest umjetnosti, poput drugih humanističkih i društvenih znanosti, ušla u svoje "post-epistemološko razdoblje" u kojemu se prekoračuju granice njenog matičnog područja, odnosno gubi disciplinarno središte. Ne radi se, dakle, tek o ekscesnim inovacijama i prijelomima, nego o kritičkom napuštanju ranije paradigme znanja čiji putevi sada vode u različitim pravcima, a ponajviše prema referentnom polju kulturalne konstrukcije vizualnosti.
Studije u ovoj knjizi ukazuju na nove paradigme slike koje se konstituiraju kao medijsko proširenje polja vizualnosti, repo-zicionirajući umjetnički objekt prema tekstuatnosti slikovnih iskaza.
Otpis iz knjižnice ali u odličnom stanju!
