Opis
Temeljna je teza knjige Žarka Paića da se slikovnost našega doba otćitava na tri razine kao: 1) ikonički sklop društveno-kul-turalnih odnosa različitih sfera komunikacije; 2) vizualni obrat u kojemu slike više nisu nadomjestak teksta nego imaju autonomnu moć novog metadiskursa medija; 3) performativno-konceptualni znak identiteta pojedinaca, skupina i kolektiva. Ovdje, dakle, nije riječ o vizualnoj komunikaciji kao slikovnoj se-miotici postmoderne, nego o onome što se na tragu teorija medija Mitchella, Manovicha i Merscha pokazuje temeljnim problemom kritičkog mišljenja – o vizualnoj konstrukciji kulture kao komunikacijskom proizvodu.
Nakanu ove knjige valja shvatiti kao produbljenje iskaza o iko-noklazmu suvremene umjetnosti čiji je paradoksalni rezultat utemeljenje slikovne znanosti u doba slike (bez) svijeta. Pojmovi, metodologija, sustavni prikaz i tumačenje aktualnih teorijskih kontroverzi o slici, novim medijima, vizualizaciji i granicama suvremene umjetnosti ovdje se izvode povijesno i strukturalno.
