Opis
Stijepo Mijović Kočan rođen je u Đurinićima, 14. travnja 1940. Školovao se u rodnome selu, Grudi, Dubrovniku i Zagrebu, gdje je stekao doktorat iz književnosti. Uz književni, novinarski i prosvjetni rad, kao profesionalni filmski redatelj ostvario je desetke dokumentarnih, obrazovnih, feljtonističkih i igranih fi lmova. Na Zagrebačkom sveučilištu petnaestak je godina predavao novinarske vrste i načine (žanrove i stilove), uređivao »Školske novine«, »Umjetnost i dijete« itd. Izravno u stroj nije tek naslov jedne njegove knjige, nego prepoznatljiv i poseban način ritamskoga kazivanja u više knjiga.
Objavio je sljedeće zbirke: Ispovjedaonica (1969), Ja odozdo (1970), Ta riječ (1974), Izravno u stroj (1981), Sedmoglasnik (1982), Vijenac soneta (1982), Ono nešto (1986), Triptih o glavi (1988), Konavoski vez (1988), Kronike, kritike, jezik (1988), E da mi je (za djecu, 1991), Skupljena baština (hrestomatija suvremenoga hrvatskog pjesništva, 1993), Iznove starih majstora (1995), Prevlaka, ćaćina tamburica (1996), Josip Pupačić u književnosti i novinarstvu (1998), Sonet svinjcu… i Kati, naravno (2000), Probrana baština (antologija, 2001), Sred zavičajnih nebesa (izbor, 2001), Sic transit (2002), Kučak s Prevlake (2004), Basne u stihovima (2005), Na bijeloj lađi (2005), Ulovljen u jeziku (2005), Jedan izbor (2007), S Talijom nakon predstave (2010), Samo ljubav slavi (2012). Monografi ju Konavle (1984) napisao je uglavnom na osnovi skupljenih znanstvenih i stručnih radova drugih autora.
Pokretač je Konavoskoga zbornika (1982), za što je, s drugim konavoskim intelektualcima, prethodno valjalo osnovati »Konavle« – društvo za znanstvene i kulturne djelatnosti, da bi se zbornik i monografi ja mogli tiskati kao stanovit odgovor velikosrpskom svojatanju (v. Jovan Vukmanović, Konavli, SANU, 1980)
