Opis
“Svekoliko uređenje mudrosti blago je i nježno, zato što svoje ruho, ako je uprljano prljavštinom, ispire u krvi milosrdnoga janjeta. Stoga mudrost valja ljubiti više od ljepote, zbog čega je sve svete duše spoznaju kao vrijednu ljubavi jer se ne mogu zasititi pogleda na njezinu dražest.
Što god da je iznjedrila mudrost, to živi u duhu čovjekovom, čineći ga budnim, i nigda ne prestaje. Tako dugo dok čovjek boravi u svome tijelu, njegove se nebrojene misli množe, kao što je neizmjeran i zvuk hvalospjeva anđeoskih. Mišljenje čovjekovo
zaživljuje još u mladosti, da bi potom iznašlo svoj izraz u riječi razuma i ostvarilo svoje djelo koje, dakako, nigda ne bi moglo zaživjeti iz čovjeka sâmoga, budući da on ima svoj početak. Jedino vječnost živi iz sebe sâme i nigda neće morati pretrpjeti smanjivanje, jer je prije početka vremena bila život vječni.
Postane li duša, međutim, besmrtna, više ne biva dozivana k Bogu kao duša budući da prestaje djelovati putem čovjekovih misli, već počinje živjeti u hvalospjevu anđela koji su duh sâm. Tada se i dušu naziva duhom, jer prestaje surađivati s čovjekovim tijelom.”
