Opis
Knjiga je po stilu znanstveno-književni ili povijesno-kulturni hibrid i obrađuje veliki vremenski periodod 14 stoljeća hrvatske povijesti.
Zdravko Sančević je 1945. godine, kao četrnaestogodišnjak, emigrirao iz Hrvatske. Školovao se, nakon početne naobrazbe u Zagrebu, Rimu, Napulju i Caracasu. Dobio Shellovu stipendiju, te stekao zvanje naftnog inženjera. Potom magistrirao i doktorirao 1977. godine na Universidad Central de Venezuela te je dobio visoka venezuelanska odličja: za radne zasluge Velered Francisco de Miranda i Medalju Dobri građanin. U Domovinu se vratio 1991. godine i odmah se uključio, kao dragovoljac, u ZNG. Premješten je u Ministarstvo informacija kao specijalni pomoćnik ministra, potom je izabran za ministra iseljeništva u ratnoj Vladi dr. Gregurića. Promoviran je u rang najviših hrvatskih diplomatskih dužnosnika u rujnu 1992. godine i prvo mu je odredište bila Bosna i Hercegovina, odnosno Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH. Također, prvi je predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačkog sveučilišta. Pukovnik je Hrvatske Vojske, nositelj Spomenice Domovinskog rata, a odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Ante Starčevića.
