Opis
Prve generacije studenata kojima sam predavao kirurgiju već su diplomirale. To više nisu "djeca" nego mladi liječnici koji s entuzijazmom rade i dalje uče. Katkad se susretnemo i razgovaramo o studiju i studiranju, a o čemu bismo drugom: što je bilo lijepo, što dobro, a s čime nisu bili zadovoljni. Nakon svih ovih godina čini se da je nedostatak dobrih udžbenika bio, i još uvijek jest, najveći problem. Ne treba mnogo pa da se složim s njima: "Imate potpuno pravo, udžbenici su kompliciram i preopširni. Loše su strukturirani, studenti ne znaju Što je važno i o čemu će ovisiti život pacijenata, a što je znanstveni ukras. Prepametni su, autori dugim rečenicama i teško shvatljivim objašnjenjima, uz obilatu uporabu stranih riječi, pokušavaju dokazati kako su pametni, pa ne pokušavaju pojednostavniti materiju i odvojiti važno od nevažnoga". Još bih dugo govorio o toj temi da me nisu prekinuli pitanjem "A zašto Vi ne biste napisali takav udžbenik iz neurokirurgije?". Sjetivši se kako sam mnogo puta do sada izjavio, što javno što u svojim razmišljanjima, kako je "taj i taj udžbenik loš, dosadan, nerazumljiv ili prelagan, kompliciran ili trivijalan", rekao samom sebi, ne s malom dozom ironije: "sada ćemo najzad vidjeti kako izgleda izvrstan manuskript koji nema ni jednu od spomenutih mana", prihvatio sam izazov i otpočeo sam s pripremama i prikupljanjem materijala.
Od samog početka nametnula su se temeljna pitanja opsega i forme. Kako suvremenu neurokirurgiju, koja je tijekom posljednjega desetljeća iz područja biomedicinskih znanosti stupila u domenu znanstvene fantastike, prikazati na jednostavan, razumljiv i prihvatljiv način? Da li ponuditi samo osnovne spoznaje? Da li načiniti tekst koji bi mogao biti od koristi i mladim liječnicima opće prakse, kao desk reference book te specijalizantima kirurgije i neurokirurgije?