Opis
"Jutro je bilo maglovito, neodrenena svjetlost lebdjela je iznad polja kroz koja je prolazio vlak,fućkajući prodorno s vremena na vrijeme.
Malo-pomalo stala se gosponica Nouey buditi. Otvorila je oči, a njezina je ruka nesvjesnom kretnjom žene, zabrinute za svoj izgled, pogladila smenu vrpcu koja je uokviravala njezino suho, pomalo uvelo lice.
Napokon se uspravila, sada već potpuno budna i stresla svoju odjeću na kojoj se pojavilo nekoliko nabora… Istog je časa pogledala na drugi kraj vagona. Tamo je sjedila gospona u crnom, pohabanom ogrtaču a kraj nje dvoje djece od oko osam i deset godina. Gosponica Nouey zatekla ih je tu kada se sredinom noći popela na vlak… Gospona je sjedila u posve istom položaju kao tada kada ju je prvi put ugledala, glave okrenute prema prozoru i sakrivene menu rukama. Sjedila je posve mirno i nepomično.
Djeca su, stisnuvši se jedno uz drugo bila budna i drhtala u istrošenoj odjeći. To dvoje mršave i nježne djece nije bilo nalik jedno na drugo. Djevojčica, koja je izgledala starija, imala je blijedo lice dosta istaknutih crta i predivnu pepeljastoplavu kosu spletenu u dvije duge pletenice. Dječak je imao finije i nježnije crte. Isticala se njegova gotovo bijela put uokvirena smenim uvojcima.
Suosjećajni pogled gosponice Nouey zamijetio je brzo sve te pojedinosti. Bila je navikla na susrete sa skrivenom bijedom za vrijeme svojih posjeta Parizu i Londonu. Imala je gotovo nepogrešiv smisao za otkrivanje siromaha koji su se tog svog siromaštva stidjeli i skrivali ga… Nešto se probudilo u njezinu srcu, gledajući tu nepoznatu trojku i svu tu melankoličnu ozbiljnost utisnutu na blijedim, otmjenimdječjim licima".
