Opis
Riječ je ponajprije o pričama, i to onima koje su plod usmenoga kazivanja, stvaralaštva koje su mnogi naraštaji desetljećima ili stoljećima stvarali i prestvarali, prenosili od usta do usta pa ih onda marni skupljači narodnoga blaga u prošlom i ovom stoljeću, u različitim krajevima gdje žive Hrvati, slušali i bilježili.
Odlučio sam se za priču, a ne za pripovijest ili pripovijetku, kako sam bio naslovio jednu prijašnju zbirku (Šaljive narodne pripovijetke, Školska knjiga, 1963).
Pripovijetka se u novijoj dobi sve češće poistovjećuje s novelom ili realističnom pričom, a pripovijest je opterećena prošlostoljetnim značenjem: složenija priča (koju je katkad teško razgraničiti s romanom), pa i povijesna priča. Tako uzimam priču kao viši rodni pojam za dosjetku, anegdotu, crticu, basnu, bajku, fantastičnu priču, pripovijetku ili novelu.
