Opis
"Ova je izložba počast – javnosti nepoznatom – dijelu njegova bića. Nije joj cilj da fotografa pretpostavi graditelju (koji svoju izložbu i monografiju tek čeka); ona samo pokazuje, zornošću koja je svojstvena fotografskome mediju i portretnoj vrsti, da je njegovo oko bilo puno srca. Mali je broj Bernardijevih snimaka – fotografija i dijakolora, mahom reportažne naravi – objavljen u dnevnom tisku i u revijama. Snimao je kao putopisaci arhitekt, kao portretist i kroničar, kao dežurni svjedok. Fotografije nije izlagao, o fotografu se nije pisalo."
