Opis
Učenje o bojama II. svezak: Didaktički dio
Ovo je Goetheovo najopsežnije djelo koje odražava njegovo shvaćanje prirodnih znanosti. Ono je Goetheova vlastita skica razvoja zapadne znanosti koja je bila izvan glavne struje onoga vremena.
Goethe je svoja istraživanja usredotočio na prirodne zakonitosti razvoja, na vječne zakone stvaranja, pretpostavljajući da je razne prirodne fenomene moguće svesti na nekolicinu jednostavnih prafenomena. Polazio je od toga da je raznolikost boja, koja se u ono doba već desetljećima tumačila jedino na fizikalan način, podložna istim onim zakonitostima razvoja kao i biljke i životinje.
Goetheovo “Učenje o bojama” kao i učenje o zakonitostima razvoja bilo je uvelike ispred njegova vremena. Najvažnije značajke te teorije su polarnost boja i svedivost njihove raznolikosti na jednostavnu prapolarnost.
