Opis
Stakleno oko je priča anonimne “male” povijesti. Povijesti ljudi koji su na samome kraju svih “zapovjednih lanaca”, ratne mašinerije i “hijerarhije”. Oni su bili izravna žrtva svih ratnih grozota, strahova i bijede. Ovo je ujedno i teško, mučno iskustvo, bez hinjenih razrješenja, olakšanja, sretnih završetaka… Likovi romana pričaju priču koja ne završava krajem rata. Žrtve rata žive kao žrtve rata, a od njega stradavaju i dugo nakon što završi. Bez mogućnosti zaborava, bez snage za životom, krajnje nemoćni razgraditi tragediju u koju su uronjeni, ostaju nijemim svjedocima nepovratnosti. Stakleno oko jedna je od onih priča koja svojom jednostavnošću i izravnošću posve beznačajnim i tričavim čini sliku rata koju su dugo vremena slikali interesom obojeni mediji.