Hrvatska književnost. Poezija i proza najvećih hrvatskih autora. Velik izbor knjiga iz hrvatske književnosti.
Nema na zalihi

Ćaskanja u suton

5,31 

Nema na zalihi

Autor Stjepan Mihalić
Godina izdanja 2002
Izdavač Matica hrvatska
Uvez tvrdi
Broj stranica 193

Želim da me se obavijesti kada knjiga bude ponovno dostupna za kupnju.

Kategorija:
Opis

Opis

STJEPAN MIHALIĆ – HRVATSKI KNJIŽEVNIK Rođen: 16. srpnja 1901. u Karlovcu
Umro: 12. travnja 1984. u Karlovcu

Hrvatski prozaik, feljtonist i dramatičar Stjepan Mihalić rođen je 16. srpnja 1901. u Karlovcu. Umro je 12. travnja 1984., također u Karlovcu, gradu kojem je posvetio cijeli život i cjelokupno stvaralaštvo.
Stjepan Mihalić, i tematski i stilski, na razmeđima je hrvatske književnosti tridesetih godina. Počeo je pisati s 15 godina, a prvu prozu Bratić Mirski objavio je u Vijencu 1926., pod utjecajem ekspresionizma. U Knjizi o Mlakaru, a potom u novelama iz zbirke Šest priča iz moga grada, Mihalić se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti. Istodobno je pisao i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama. Godine 1929. kazališna družina što ju je Mihalić osnovao prikazala je njegovu pasionsku igru u pet slika Grbavica. Predstava je odmah igrana i u Zagrebu, ali je neslavno propala. Tek je nekoliko desetljeća kasnije redatelj Georgij Paro otkrio u njoj zanimljive ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio.Atrakcija cirkusa Borov, Bukovački, Pred dan, Silom pokajnik, naslovi su tek nekih od Mihalićevih drama.
U vlastitoj nakladi Mihalić tiska tri knjige: Grbavicu, Novele i Neprijatelje, a Matica hrvatska objavljuje mu pastoralnu pripovijest Zapaljena krv. Dijelovi te lirske proze među antologijskim su stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Bujnom metaforikom izražena je žudnja za individualnom slobodom u sklopu prirode. U romanu Rakovac u Vinovrhu javlja se lik idealistički angažiranog mladog čovjeka koji se bori protiv gospodarske i nacionalne potlačenosti Hrvatske. Mihalićev roman Teleći odresci otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske Narodne prosvjete kao najbolji roman. Njime se potvrdio kao zreo pripovjedač, a roman  Elegija osnažio je uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, s nepravdom zanemarenoga. O životu i duši Karlovca, grada nadahnuća mnogih umjetnika, Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim feljtonima.
Ovaj nedovoljno vrednovan i s oprečnih motrišta ocjenjivan pisac tek bi trebao dobiti cjelovitiju i obuhvatniju sliku u povijesti hrvatske književnosti.